( Park Maksimir Zagreb )
 
 

Park Maksimir – njegovih 222 godine

Prije 222 godine Park Maksimir izvorno je nastao na rubnim dijelovima Zagreba, danas je u cijelosti okružen gradskim naseljima, te u takvom novom okruženju, park Maksimir predstavlja mjesto gdje se, usprkos njegovoj maloj površini od 316 hektara, skrivaju mnoge kulturne i prirodne vrijednosti. U vrijeme nastanka park Maksimir bio je najsuvremeniji, najelitniji i najpopularniji zahvat na području grada i znatno šire, uz kojeg su vezani imena i politika aktualnog razdoblja. Danas on predstavlja prvorazredni antikni živi dio gradskog prostora kojemu želimo zadržati i sačuvati prestižno mjesto među europskim povijesnim znamenitostima. Park Maksimir je Zagrebu kao Bois de Boulogne Parizu, Tiergarten Berlinu ili Regents Park Londonu, stoga mu treba priznati njegove vrijednosti.

Krajem 18. i u prvoj polovici 19. stoljeća kada su zelene površine grada većinom pripadale biskupiji, te u vrijeme kada je veće kreacije unutar zelenih površina mogla izvršavati samo crkvena aristokracija, biskupska šuma s majurom, nedaleko od grada služila je za lov i sječu. Lijepa velika stara hrastova šuma tada je predstavljala pravi izazov za uređenje – s kojim je započeo biskup Maksimilijan Vrhovac. Maksimir – perivoj, dobio je naziv po idejnom začetniku Parka biskupu Maksimilijanu Vrhovcu. Za vrijeme nadbiskupa Jurja Haulika park je nosio ime Jurjaves ili Jurjevac, a na spomen idejnog začetnika, nakon njegove smrti parku je vraćeno ime Maksimir.

Mr.sci. Nika Dolenc, dipl.oec.

Park Maksimir

 
 

Park Maksimir

Park Maksimir počeo se uređivati u duhu baroknog oblikovanja perivoja, 1794. godine, kada je biskup Vrhovac nesebično staru biskupsku šumu odlučio podariti građanima grada Zagreba za uživanje i rekreaciju. U unutrašnjosti je nanesen brežuljak, na kojem danas stoji Vidikovac, a uz glavnu cestu, današnju Maksimirsku, dao je sagraditi zgradu gostionice, tada znane kao Maksimilijanov mir. Tu je bilo i nekoliko jednostavnih poljoprivrednih zgrada potrebnih za obradu zemlje, te desetak lovačkih staza koji su se zrakasto razilazili oko spomenutog brežuljka. Nakon smrti biskupa Maksimilijana Vrhovca rad na oblikovanju parka Maksimir nastavio je biskup Aleksandar Alagović (1760. - 1837.) koji napušta prvotnu zamisao oblikovanja u baroknom stilu i započinje s radovima na otvaranju i formiranju livada i prozračivanju parka. Unatoč činjenici da je biskup Alagović izveo malo radova na uređenju parka Maksimir, dao je osnove za formiranje pejsažnog ambijenta koji je naposljetku majstorski dovršio i oblikovao nadbiskup Juraj Haulik, krajnji tvorac i oblikovatelj parka Maksimir.

Nadbiskup Haulik park je dograđivao i uređivao do svoje smrti 1869. godine. Između glavne aleje, brežuljka i ceste oblikovao je glavne dijelove parka, a ribnjak koji se tada nalazio unutar parka proširen je i stvorena su dva jezera spojena malim vodopadom. U drugom, većem dijelu parka koji je pokrivala gusta šuma, krčenjem se otvaraju velike livade prošarane gajevima. Zasađen je vinograd i voćnjak, na istočnom rubu parka, a stari majur se proširuje i obogaćuje svilanom. Veliki prostor je zauzimala šuma s divljim svinjama, jelenima i srnama, a na ispaši su se čak mogle vidjeti i bijele košute. Između glavne aleje, Maksimirske ceste te podno Vidikovca. Izmjenjivale su se mnogobrojne cvjetne vrste poput hortenzija, dalija i ruža. S Vidikovca pružao se pogled na cijeli grad i maksimirska jezera.

Postao je zagrebački biskup 1837. godine, a već je sljedeće godine počeo uređivati park Maksimir. Za njegovu izgradnju angažirao je skupinu iskusnih austrijskih umjetnika koji su oblikovali carske perivoje u Laxenburgu, Schönbrunnu i Hetzendorfu u blizini Beča. Tu je skupinu vodio vrsni vrtni arhitekt carskih vrtova Michael Sebastian Riedl (1793. - 1872.), a uz njega su radili i ovi umjetnici: Franz Schücht, Leopold Philipp, Franjo Serafin Körbler, Joseph Käschmann, Antun Dominik Fernkorn, Anton Kothgasser i arhitekt Bartolomej Felbinger.

Franz Schücht (1793. - 1872.) projektirao je paviljone, kao i ostale građevine u parku Maksimir. U tom periodu podignuti su paviljon Kišobran, paviljon Bellevue, Pučki hram, paviljon Glorieta, paviljon Jeka, zatim Ribarska koliba, Mirna koliba, Brezova koliba, Švicarska kuća, Vratareva kućica i Vidikovac.

Park Maksimir

Park Maksimir

 
 

Park Maksimir

Park Maksimir

Park Maksimir

Zbog svoje bogate prirodne i kulturne baštine zauzima značajno mjesto u srcu grada Zagreba. Njegovo prirodno bogatstvo često je bila inspiracija mnogim umjetničkim dušama, pa je tako njegove prirodne ljepote opjevao je i kanonik Marić:

 

Kod Zagreba leži lug zeleni,
Ovdje hrast, tamo bukovina,
Ovdje ceri, a tamo brezovina,
Ovdje bori, tamo vite jele,
Ovdje lipe, a tamo topole,
Jablan ovdje, a javor je ondje.
On posadi cvijeće svakojako:
Kraj potoka konjic i ljubicu,
Kraj dvorova zumbul i ružicu,
Po nizina sitna dragoljuba,
Kod odmora karanfil i lalu …

 

Osim iznimne prirodne ljepote, Park Maksimir ponosi se svojom bogatom kulturnom prošlošću, od kada datiraju mnoge kulturne znamenitosti koje smještene u zelenom kutku, pričaju priču svoga vremena.

 

Nijedan putnik neka ne propusti, pohoditi ovu krasnu zanimljivu i nauka punu šumicu, koju je tako reći biskup ondje stvorio. Zabavna ova šumica leži tik ceste, koja iz Zagreba za Varaždin vodi. Sam Zagreb leži nedaleko od Save stranom u ravnici, stranom na obližnjem brežuljku, koji je početak gora, koje se iza grada uzdižu. Tako i ova cesta ide po ravnici, koja se s desna k Savi proteže, dočim se s lijeva podižu šumama zastrte gore. Nedaleko od grada vidi se s desna usamljena krčma, Maksimir zvana i ovdje počinje spomenuti park ...

 

Odlomak iz knjige Kardinal Haulik nadbiskup zagrebački 1788.-1869.
Dr. Velimir Deželić st., Zagreb 1929

 

Park Maksimir je bio odlično mjesto za održavanje prigodnih svečanosti. Tako je zabilježen dolazak cara Franje Josipa 1852. kada su na velikoj livadi izvodili narodni plesovi, a caru su djevojčice u švicarskoj narodnoj nošnji ponudile mlijeko i sir.

Danas zbog svoje iznimne vrijednosti park Maksimir uživa dvostruku zaštitu, Zakonom o zaštiti prirode zaštićen je kao spomenik parkovne arhitekture, a Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara zaštićen je kao kulturno dobro i upisan je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.

 

Vraćeni na trenutak u prošlost, prisjetili smo se kako su nekad živjeli i uživali naši stari.

I kak bi rekli:

Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu.
Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo.
Tak i vezda bude da nekak nam bude, kakti biti bude bilo da bi biti bilo.
Ar nigda ni bilo da ni nišče bilo, pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu.
Kak je tak je, tak je navek bilo, kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu!

 

Ulomak iz balade Khevenhiller iz Balada Petrice Kermpuha.
Zbirka pjesama Miroslava Krleže, izdana je 1936. godine u Zagrebu

 
 

Park Maksimir

Park Maksimir

Park Maksimir

Park Maksimir

Park Maksimir

Park Maksimir

 

Park Maksimir

Park Maksimir

Park Maksimir

 

Park Maksimir

Park Maksimir

Park Maksimir

Park Maksimir

 

Park Maksimir

Park Maksimir

Park Maksimir

 

Park Maksimir

 

Medijski pokrovitelji

Partneri